Crni Maslačak https://blog.dnevnik.hr/crnimaslacak

srijeda, 18.04.2012.

Prvi stadij poluraspada

Nestajanje i pojavljivanje na internetskom polju crno bijelog cvijeća mi je polako dosadilo. Pokušaji vračanja u prošlost , i već davno prijeđeni stadiji samomržnje zbog izbrisanog perioda života ispisanog na šest godina starom blogu. Izbrisan je, zaboravi ga, izbrisan je i uzrok brisanja. Glupačo. Nekoć jedan od najčitanijih blogova jer je neka jedanaestogodišnjakinja pisala dobar materijal za psihološko proučavanje nedostupne djece. Potom dvanaestogodišnjakinja koja je bila sve samo ne dvanaestogodišnjakinja koja se pretvorila u trinaestogodišnjakinju koja je već bila u posljednjem stupnju samoraspada i tako dalje. Blog je izbrisan. Sada ,već nekoliko mjeseci kasnije osamnaestogodišnjakinja ,baš pred onim završnim ispitom iz kemije sjedi,piše,gleda i započinje stadije poluraspada unutarnjih atoma.

Raspadanje nije počelo par tjedana prije, kada je stupanj trogodišnjeg samouništenja prestao, već devet sati prije pisanja ovog posta. Raspad uzrokovan otvaranjem moje kutije u kojoj se nalaze najvažnije uspomene iz ovog i zaboravljenog života. Listovi papira ispisani suzama i razmazanom tintom, bili su jedini uzrok otvaranja i bili vrijedni kopanja kroz razne fotografije,medvjediće,suvenire,razglednice i tako dalje. Dva papirića koja sam držala zatvorena mjesecima i pokušavala zaboraviti sadržaj. Mission accomplished. Zaboravila sam. I tvrdila sam da to nije rečeno, a zatim se pravila da sam u pravu i pokušavala ublažiti naviranje bujice emocija. Mrzim bujicu emocija,mrzim bujice općenito (riječ me neopisivo živcira). Papiri su otvoreni, istina je u mojim drhtavim glupim prstima, hladno je jer je propuh u prokletoj sobi, živčanost povećana, bijeda zamijenjena s bijesom, stadij raspada u svom punom mahu…

No taj stadij se mora zatvoriti. Nedovršena reakcija možda spasi ovo malo vremena pred Maturu. Možda zagrijavanjem tvari mogu produžiti njen tijek , ili pak kamuflirati njene raspadnute dijelove.
Svjesna sam da sam danas posve (i već zapinjem na ovoj rečenici dvije minute) ne…nešto. I da ne mogu pisati, i da sam zablokirana i… I još mnogo toga.

Blog se vratio

Do sljedećeg čitanja.

18.04.2012. u 09:05 • 6 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.